| Starije izmjene na obje strane
Starija izmjena
Novija izmjena
|
Starija izmjena
|
racfor_wiki:kriptoanaliza:cryptoanalysis_and_attacks [2020/01/08 16:15]
kjurcic [Povijesni razvoj kriptoanalize] |
racfor_wiki:kriptoanaliza:cryptoanalysis_and_attacks [2024/12/05 12:24] (trenutno)
|
| <font 12px/Arial,Helvetica,sans-serif;;inherit;;inherit>Kroz cijelu povijest čovječanstva postojala je potreba za sigurnom razmjenom informacija. Problemom sigurne komunikacije bavili su se već Egipćani i Indijci prije više od 3000 godina i od tada do danas osnovna ideja se nije promijenila – prenijeti neku poruku s jednog mjesta na drugo što je sigurnije moguće, tj. napraviti algoritam koji bi omogućio skrivanje originalne poruke tako da bude potpuno nerazumljiva osobama koje bi neovlašteno došle u njen posjed.Razvoj složenijih metoda sigurne komunikacije počeo je tek razvojem pisma, što je omogućilo da se bilo koja informacija prikaže određenim brojem znakova koji bi, nakon upotrebe određenog ključa, formirali ponovno početnu poruku. S vremenom se javila i ideja prikaza slova drugim simbolima. Primjeri koji su i danas u upotrebi su: //Morseov kod//, //Braille-ovo pismo// i //ASCII kod//.</font> | <font 12px/Arial,Helvetica,sans-serif;;inherit;;inherit>Kroz cijelu povijest čovječanstva postojala je potreba za sigurnom razmjenom informacija. Problemom sigurne komunikacije bavili su se već Egipćani i Indijci prije više od 3000 godina i od tada do danas osnovna ideja se nije promijenila – prenijeti neku poruku s jednog mjesta na drugo što je sigurnije moguće, tj. napraviti algoritam koji bi omogućio skrivanje originalne poruke tako da bude potpuno nerazumljiva osobama koje bi neovlašteno došle u njen posjed.Razvoj složenijih metoda sigurne komunikacije počeo je tek razvojem pisma, što je omogućilo da se bilo koja informacija prikaže određenim brojem znakova koji bi, nakon upotrebe određenog ključa, formirali ponovno početnu poruku. S vremenom se javila i ideja prikaza slova drugim simbolima. Primjeri koji su i danas u upotrebi su: //Morseov kod//, //Braille-ovo pismo// i //ASCII kod//.</font> |
| |
| <font 12px/Arial,Helvetica,sans-serif;;inherit;;inherit>Iako je termin "kriptoanaliza" relativno nov (William Friedman, 1920.), metode stvaranja i razbijanja šifra datiraju mnogo prije.U 6. desetljeću pr. Kr. Julije Cezar je u državnim komunikacijama koristio jednostavnu supstituciju koja je kasnije njemu u čast dobila ime "caesar" šifriranje. Ideja je bila u pomicanju svih slova za tri mjesta naprijed. Takva šifra danas se smatra neupotrebljivom i slabom, ali je u to vrijeme bila učinkovita jer je mali broj ljudi znao čitati. U svojoj knjizi //The Codebreakers//, David Kahn navodi da su arapski učenjaci prvi sistematski dokumentirali metode šifriranja i dešifriranja poruka. Tadašnji matematičari i teolozi ispitivali su autentičnost Kur'anskih ajeta i proročkih hadisa. Primijetili su da se određena slova (samoglasnici) češće pronalaze nego druga. Arapski polihistor Al-Kindi u svojem djelu //Risalah fi Istikhraj al-Mu'amma// (//A Manuscript on Deciphering Cryptographic Messages//) prvi je opisao metode analize učestalosti pojavljivanja pojedinih slova u tekstu, te se zato smatra prvim poznatim kriptografom u povijesti. Analiza učestalosti je uobičajena metoda za razbijanje klasičnih šifri. U svakom prirodnom jeziku, određena slova se pojavljuju češće nego druga; u engleskom jeziku, na primjer, slovo "E" se najčešće pojavljuje u tekstovima, dok je "TH" najčešća kombinacija dva slova. Ova metoda se oslanja na statistiku pojavljivanja pojedinih slova u tekstu, što je ujedno i njezin najveći problem. Na primjer, u najjednostavnijoj zamjeni slova nekim drugim znakovima, u engleskom jeziku bi se znak koji se najčešće pojavljuje mogao lako protumačiti kao slovo "E", ili ako je riječ o hrvatskom jeziku to bi bilo slovo "A". U Europi je tijekom 15. i 16. stoljeća razvijena ideja o abecednoj zamjeni znakova(eng. polyalphabetic substitution cipher), a jedan od pokretača bio je Blaise de Vigenère. Sljedeća tri stoljeća Vigenère-ova šifra, koja koristi ključ (proizvoljnu riječ) za odabir različitih kriptirajućih abeceda (svako slovo nekriptiranog teksta zamijeni se nekim drugim), smatrana je u potpunosti sigurnom.</font> | <font 12px/Arial,Helvetica,sans-serif;;inherit;;inherit>Iako je termin "kriptoanaliza" relativno nov (William Friedman, 1920.), metode stvaranja i razbijanja šifra datiraju mnogo prije. U 6. desetljeću pr. Kr. Julije Cezar je u državnim komunikacijama koristio jednostavnu supstituciju koja je kasnije njemu u čast dobila ime "caesar" šifriranje. Ideja je bila u pomicanju svih slova za tri mjesta naprijed. Takva šifra danas se smatra neupotrebljivom i slabom, ali je u to vrijeme bila učinkovita jer je mali broj ljudi znao čitati. U svojoj knjizi //The Codebreakers//, David Kahn navodi da su arapski učenjaci prvi sistematski dokumentirali metode šifriranja i dešifriranja poruka. Tadašnji matematičari i teolozi ispitivali su autentičnost Kur'anskih ajeta i proročkih hadisa. Primijetili su da se određena slova (samoglasnici) češće pronalaze nego druga. Arapski polihistor Al-Kindi u svojem djelu //Risalah fi Istikhraj al-Mu'amma// (//A Manuscript on Deciphering Cryptographic Messages//) prvi je opisao metode analize učestalosti pojavljivanja pojedinih slova u tekstu, te se zato smatra prvim poznatim kriptografom u povijesti. Analiza učestalosti je uobičajena metoda za razbijanje klasičnih šifri. U svakom prirodnom jeziku, određena slova se pojavljuju češće nego druga; u engleskom jeziku, na primjer, slovo "E" se najčešće pojavljuje u tekstovima, dok je "TH" najčešća kombinacija dva slova. Ova metoda se oslanja na statistiku pojavljivanja pojedinih slova u tekstu, što je ujedno i njezin najveći problem. Na primjer, u najjednostavnijoj zamjeni slova nekim drugim znakovima, u engleskom jeziku bi se znak koji se najčešće pojavljuje mogao lako protumačiti kao slovo "E", ili ako je riječ o hrvatskom jeziku to bi bilo slovo "A". U Europi je tijekom 15. i 16. stoljeća razvijena ideja o abecednoj zamjeni znakova(eng. polyalphabetic substitution cipher), a jedan od pokretača bio je Blaise de Vigenère. Sljedeća tri stoljeća Vigenère-ova šifra, koja koristi ključ (proizvoljnu riječ) za odabir različitih kriptirajućih abeceda (svako slovo nekriptiranog teksta zamijeni se nekim drugim), smatrana je u potpunosti sigurnom.</font> |
| |
| <font 12px/Arial,Helvetica,sans-serif;;inherit;;inherit>Iako gledajući iz današnje perspektive relativno jednostavna, Al-Kindijeva metoda analiziranja učestalosti slova je bila najznačajnija metoda razbijanja šifra sve do početka 20. stoljeća. William Frederick Friedman prvi je uveo pojam "//kriptoanaliza//". Kriptografiju su rado koristili i kriminalci, pogotovo za vrijeme prohibicije. Da bi mogli švercati alkohol koristili su vrlo komplicirane sustave šifriranja koji su u to vrijeme bili vrlo napredni. 1923. Arthur Scherbius proizvodi svoj najslavniji proizvod - široko poznatu //Enigmu//. Ona je prvotno trebala biti komercijalni proizvod, ali nije uspjela pa su je preuzeli njemački nacisti. Oni su je poboljšali pa je postala glavni uređaj za šifriranje u nacističkoj Njemačkoj. Prvi je njenu šifru slomio jedan poljski matematičar na osnovi ukradenog primjerka šifriranog teksta i dnevnih ključeva za tri mjeseca unaprijed. Kasnije su uspješno razbijene i druge Enigmine šifre prvenstveno pod vodstvom Alana Turinga.</font> | <font 12px/Arial,Helvetica,sans-serif;;inherit;;inherit>Iako gledajući iz današnje perspektive relativno jednostavna, Al-Kindijeva metoda analiziranja učestalosti slova je bila najznačajnija metoda razbijanja šifra sve do početka 20. stoljeća. William Frederick Friedman prvi je uveo pojam "//kriptoanaliza//". Kriptografiju su rado koristili i kriminalci, pogotovo za vrijeme prohibicije. Da bi mogli švercati alkohol koristili su vrlo komplicirane sustave šifriranja koji su u to vrijeme bili vrlo napredni. 1923. Arthur Scherbius proizvodi svoj najslavniji proizvod - široko poznatu //Enigmu//. Ona je prvotno trebala biti komercijalni proizvod, ali nije uspjela pa su je preuzeli njemački nacisti. Oni su je poboljšali pa je postala glavni uređaj za šifriranje u nacističkoj Njemačkoj. Prvi je njenu šifru slomio jedan poljski matematičar na osnovi ukradenog primjerka šifriranog teksta i dnevnih ključeva za tri mjeseca unaprijed. Kasnije su uspješno razbijene i druge Enigmine šifre prvenstveno pod vodstvom Alana Turinga.</font> |
| <font 12px/Arial,Helvetica,sans-serif;;inherit;;inherit>Nakon Drugog Svjetskog rata razvoj računala daje novi zamah kriptografiji. Tako 1970. IBM razvija šifru pod nazivom Lucifer, koja kasnije, 1976. inspirira stvaranje DES (Data Encryption Standard) šifre. Široko je prihvaćena u svijetu zbog svoje dokazane otpornosti na napade. 1976. godina je bila značajna za razvoj kriptoanalize, jer se tada također pojavila ideja javnih klučeva. Godinu kasnije grupa početnika u kriptografiji Rivest, Shamir i Adleman stvorili su algoritam koji su po prvim slovima svojih prezimena nazvali RSA algoritam. To je bila praktična šifra sa javnim ključevima koja se mogla koristiti i za šifriranje poruka i za digitalni potpis, a bazirala se na težini faktoriziranja velikih brojeva. 1990. godine u Švicarskoj je objavljen "Prijedlog za novi standard za šifriranje blokova podataka" tj. prijedlog za International Data Encryption Algorithm (IDEA), koji bi trebao zamijeniti DES. IDEA koristi 128-bitni ključ i koristi operacije koje je lako implementirati na računalu. 1991. Phil Zimmermann objavljuje prvu verziju svog PGP-a (Pretty Good Privacy) programa za zaštitu e-mailova i podataka općenito. Zbog toga što je bio freeware komercijalni proizvodi iste vrste su redom propali, a PGP je postao svjetski standard.</font> | <font 12px/Arial,Helvetica,sans-serif;;inherit;;inherit>Nakon Drugog Svjetskog rata razvoj računala daje novi zamah kriptografiji. Tako 1970. IBM razvija šifru pod nazivom Lucifer, koja kasnije, 1976. inspirira stvaranje DES (Data Encryption Standard) šifre. Široko je prihvaćena u svijetu zbog svoje dokazane otpornosti na napade. 1976. godina je bila značajna za razvoj kriptoanalize, jer se tada također pojavila ideja javnih klučeva. Godinu kasnije grupa početnika u kriptografiji Rivest, Shamir i Adleman stvorili su algoritam koji su po prvim slovima svojih prezimena nazvali RSA algoritam. To je bila praktična šifra sa javnim ključevima koja se mogla koristiti i za šifriranje poruka i za digitalni potpis, a bazirala se na težini faktoriziranja velikih brojeva. 1990. godine u Švicarskoj je objavljen "Prijedlog za novi standard za šifriranje blokova podataka" tj. prijedlog za International Data Encryption Algorithm (IDEA), koji bi trebao zamijeniti DES. IDEA koristi 128-bitni ključ i koristi operacije koje je lako implementirati na računalu. 1991. Phil Zimmermann objavljuje prvu verziju svog PGP-a (Pretty Good Privacy) programa za zaštitu e-mailova i podataka općenito. Zbog toga što je bio freeware komercijalni proizvodi iste vrste su redom propali, a PGP je postao svjetski standard.</font> |
| |
| <font 12px/Arial,Helvetica,sans-serif;;inherit;;inherit>Jedan od medijski najpoznatijih slučajeva upotrebe kriptoanalize u popularnoj kulturi je neriješeni slučaj serijskog ubojice poznatijim kao "Zodiac". Takozvana "Zodiac 340" šifra je jedna od najpoznatijih neriješenih šifri ikada. Navodno ju je napisao "Zodiac", čiji identitet još uvijek nije poznat. "Zodiac" je tijekom 60-ih godina prošloga stoljeća na području San Francisca ubio sedam osoba, iako je u svojim mnogobrojnim pismima medijima izjavio da je ubio 37 osoba. Za vrijeme istrage, šifrirana poruka poznatija pod nazivom "Zodiac 408" poslana je trima lokalnim novinama, i uspješno je probijena. Nekoliko dana nakon toga novine su dobile novu poruku dugačku 340 znakova. Ova šifrirana poruka, poznatija kao "Zodiac 340", još uvijek nije razbijena. Mnogi kriptolozi pokušali su ju dešifrirati, ali nitko još uvijek nije uspio.</font> | <font 12px/Arial,Helvetica,sans-serif;;inherit;;inherit>Jedan od medijski najpoznatijih slučajeva upotrebe kriptoanalize u popularnoj kulturi je neriješeni slučaj serijskog ubojice poznatijim kao "Zodiac". Takozvana "Zodiac 340" šifra je jedna od najpoznatijih neriješenih šifri ikada. Navodno ju je napisao "Zodiac", čiji identitet još uvijek nije poznat. "Zodiac" je tijekom 60-ih godina prošloga stoljeća na području San Francisca ubio sedam osoba, iako je u svojim mnogobrojnim pismima medijima izjavio da je ubio 37 osoba. Za vrijeme istrage prva šifrirana poruka, poznatija pod nazivom "Zodiac 408", poslana je trima lokalnim novinama, i uspješno je probijena. Nekoliko dana nakon toga novine su dobile novu poruku dugačku 340 znakova. Ova šifrirana poruka, poznatija kao "Zodiac 340", još uvijek nije razbijena. Mnogi kriptolozi pokušali su ju dešifrirati, ali nitko još uvijek nije uspio.</font> |
| |
| |
