| Starije izmjene na obje strane
Starija izmjena
Novija izmjena
|
Starija izmjena
|
racfor_wiki:napadi_na_https [2021/01/18 01:19]
fsodic [4.2 Napadi na pretpostavke protokola] |
racfor_wiki:napadi_na_https [2023/06/19 18:17] (trenutno)
|
| |
| === 4.1.2 Napad BEAST === | === 4.1.2 Napad BEAST === |
| //BEAST// je kratica za //Browser Exploit Against SSL/TLS//. Riječ je //man-in-the-middle downgrade// napadu u kojem se napadač pozicionira između klijenata i poslužitelja te presretanjem poruka nastoji spustiti verziju TLS-a na 1.0 (ili bilo koju verziju SSL-a ((TLS 1.0 nadogradnja je na protokol SSL 3.0))). Navedena verzija pati od kriptografskog nedostatka koji napadaču pruža mogućnost prisluškivanja enkriptirane komunikacije. | //BEAST// je kratica za //Browser Exploit Against SSL/TLS//. Riječ je //man-in-the-middle downgrade// napadu u kojem se napadač pozicionira između klijenata i poslužitelja te presretanjem poruka nastoji spustiti verziju TLS-a na 1.0 (ili bilo koju verziju SSL-a ((TLS 1.0 nadogradnja je na protokol SSL 3.0))). Navedena verzija pati od kriptografskog nedostatka koji napadaču pruža mogućnost prisluškivanja enkriptirane komunikacije [2]. |
| |
| Od napada se najbolje obraniti konfiguriranjem poslužitelja da ne podržava TLS 1.0 ili bilo koju verziju SSL-a. Dok god su navedene verzije protokola podržane, poslužitelj je ranjiv. | Od napada se najbolje obraniti konfiguriranjem poslužitelja da ne podržava TLS 1.0 ili bilo koju verziju SSL-a. Dok god su navedene verzije protokola podržane, poslužitelj je ranjiv. |
| |
| === 4.2.2 Nedostatak povjerenja u autoritete za izdavanje certifikata === | === 4.2.2 Nedostatak povjerenja u autoritete za izdavanje certifikata === |
| Kao što je već spomenuto u ranijim poglavljima, sigurnost cijelog sustava počiva na implicitnom povjerenju u skupinu autoriteta koji stoje iza izdanih certifikata (CA). Uspije li netko napasti ili na drugi način utjecati na odluke tih tvrtki, implikacije na sigurnost protokola prilično su ozbiljne. Ukratko, kompromitiranje certifikata ovih autoriteta sličan je problem kompromitiranju certifikata jednog poslužitelja (opisan u poglavlju 4.2.2), ali uz značajno veći opseg jer su ugroženi identiteti svih poslužitelja kojima je kompromitirani autoritet izdao certifikat. | Kao što je već spomenuto u ranijim poglavljima, sigurnost cijelog sustava počiva na implicitnom povjerenju u skupinu autoriteta koji stoje iza izdanih certifikata (CA). Uspije li netko napasti ili na drugi način utjecati na odluke tih tvrtki, implikacije na sigurnost protokola prilično su ozbiljne. Kompromitiranje certifikata ovih autoriteta sličan je problem kompromitiranju certifikata jednog poslužitelja (opisan u poglavlju 4.2.2), ali uz značajno veći opseg jer ugroženima postaju i identiteti svih poslužitelja kojima je kompromitirani autoritet izdao certifikat. |
| |
| Upravo su zato autoriteti za izdavanje certifikata najprimamljivija meta kriminalcima, ali i svjetskim vladama te danas predstavljaju najslabiju točku sustava. Kako popularnost i reputacija određenog autoriteta raste, napada na njega postaje sve primamljiviji i sve opasniji. Kroz povijest je zabilježeno nekoliko ovakvih scenarija. Na sreću, svi su brzo otkriveni i utjecaj koji su imali nije bio značajan. Ipak, poslužili su za skretanje pažnje na najveću slabost sustava koja još uvijek nije adekvatno riješena. | Upravo su zato autoriteti za izdavanje certifikata najprimamljivija meta kriminalcima (ali i svjetskim vladama) te danas predstavljaju najslabiju točku sustava. Kako popularnost i reputacija određenog autoriteta raste, napad na njega postaje sve isplativijim i opasnijim. Kroz povijest je zabilježeno nekoliko ovakvih scenarija. Na sreću, svi su brzo otkriveni i utjecaj koji su imali nije bio značajan. Ipak, poslužili su za skretanje pažnje na trenutno najveću slabost sustava koja još uvijek nije adekvatno riješena. |
| |
| Autoritet za izdavanje certifikata VeriSign izdao je 2001. godine dva certifikata osobi koja je tvrdila da predstavlja Microsoft. Certifikati su nosili ime //Microsoft Corporation// i teoretski bi se mogli iskoristiti za distribuciju krivotvorenih ažuriranja operacijskog sustava Windows. Problem je brzo otkriven te su Microsoft i VeriSign poduzeli određene korake kako bi ograničili njegov opseg [12]. | Autoritet za izdavanje certifikata VeriSign izdao je 2001. godine dva certifikata osobi koja je tvrdila da predstavlja Microsoft. Certifikati su nosili ime //Microsoft Corporation// i teoretski bi se mogli iskoristiti za distribuciju krivotvorenih ažuriranja operacijskog sustava Windows. Problem je brzo otkriven te su Microsoft i VeriSign poduzeli određene korake kako bi ograničili njegov opseg [12]. |
| |
| 2011. godine izvršen je napad na Nizozemski CA DigiNotar koji je rezultirao izdavanjem brojnih lažnih certifikata. Ukupno ih pronađeno oko 500 [13]. Između ostalih, izdani su bili certifikati za tvrtke Yahoo!, Mozilla, WordPress, Google, i Tor. Kasnije je potvrđeno kako su se isti certifikati u Iranu koristili za provođenje //man-in-the-middle// napada na Googleove servise [14]. Proizvođači preglednika reagirali su stavljanjem svih DigiNotar certifikata na crnu listu [13]. Tvrtka DigiNotar bankrotirala je istog mjeseca [15], a počinitelji nikad nisu u potpunosti utvrđeni. Napad je poslužio kao demonstracija nedostataka sustava te osvijestio potrebu za hitnim reformama na kojima se još uvijek radi. | 2011. godine izvršen je napad na Nizozemski CA DigiNotar koji je rezultirao izdavanjem brojnih lažnih certifikata. Ukupno ih pronađeno oko 500 [13]. Između ostalih, izdani su bili certifikati za tvrtke Yahoo!, Mozilla, WordPress, Google, i Tor. Kasnije je potvrđeno kako su se isti certifikati u Iranu koristili za provođenje //man-in-the-middle// napada na Googleove servise [14]. Proizvođači preglednika reagirali su stavljanjem svih DigiNotar certifikata na crnu listu [13]. Tvrtka DigiNotar bankrotirala je istog mjeseca [15], a počinitelji nikad nisu sa sigurnošću utvrđeni. Napad je poslužio kao demonstracija nedostataka sustava te osvijestio potrebu za hitnim reformama na kojima se još uvijek radi. |
| ===== Zaključak ===== | ===== Zaključak ===== |
| U seminaru je dan kratak pregled sigurnosnih nadogradnji na HTTP koje omogućuje TLS, odnosno, HTTPS. Analizirane su moguće strategije napada na protokol te je pokazano da najuspješnije od njih protokol u potpunosti zaobilaze, bilo //downgrade// napadima ili kompromitiranjem čimbenika njegove sigurnosti. | U seminaru je dan kratak pregled sigurnosnih nadogradnji na HTTP koje omogućuje TLS, odnosno, HTTPS. Analizirane su moguće strategije napada na protokol te je pokazano da najuspješnije od njih protokol u potpunosti zaobilaze, bilo //downgrade// napadima ili kompromitiranjem čimbenika njegove sigurnosti. |
| |
| |
| [2] [[http://www.google.com/books?id=duWx8fxkkk0C&printsec=frontcover#v=onepage&q&f=false|Mayer, Richard E. The Cambridge handbook of multimedia learning. Cambridge University Press, 2005.]] | [2] [[https://www.netsparker.com/blog/web-security/how-the-beast-attack-works/|Zbigniew Banach. How the BEAST Attack Works. Netsparker, 2020.]] |
| |
| [3] [[https://www.washingtonpost.com/sf/business/2015/05/30/net-of-insecurity-part-1/|Craig Timberg. A flaw in the design. The Washington Post, 2015.]] | [3] [[https://www.washingtonpost.com/sf/business/2015/05/30/net-of-insecurity-part-1/|Craig Timberg. A flaw in the design. The Washington Post, 2015.]] |
